Privilegija nam je da intervjuišemo Mirjanu Popović, sutkinju Apelacionog suda Crne Gore i predsjednicu Udruženja žena sudija Crne Gore, dok odbrojavamo dane do održavanja Drugog pravosudnog foruma „Rodna ravnopravnost i Zapadni Balkan“ 2. i 3. juna u Beogradu. U ovom intervjuu se udubljujemo u ključna pitanja u vezi sa rodno zasnovanom diskriminacijom i nasiljem i razlozima za tako nisku stopu prijavljivanja tih djela, te razgovaramo o osnovnom uzroku za izvršenje tih krivičnih djela utemeljenih u društveno nametnutim stereotipima. Takođe, istražujemo ulogu pravosudnog sistema u Crnoj Gori i na Zapadnom Balkanu u rješavanju tih problema uz obezbjeđivanje boljeg pristupa pravdi za najugroženije i najmarginalizovanije pojedince.

Prema Vašem mišljenju, sa kojim se najznačajnijim pitanjima suočava Crna Gora u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i kako pravosudni sistem može djelotvorno da doprinese uklanjanju tih prepreka?

Mirjana Popović: Uvjerena sam da smo svi mi potpuno svjesni poražavajućeg broja žrtava rodno zasnovanog nasilja, koje naročito pogađa žene i članove LGBTIQ+ zajednice. Nažalost, često su najsiromašnije i najmarginalizovanije osobe, naprimjer, pripadnice manjinskih grupa, kao što su Romkinje i članice LGBTIQ+ zajednice, te koje podnose većinu tereta tog nasilja. Nedavno istraživanje, koje su proveli Program Ujedinjenih nacija za razvoj i Ministarstvo za ljudska i manjinska prava Crne Gore, pokazalo je da oko 42% žena u Crnoj Gori, drugim riječima – skoro svaka druga žena, biva izloženo nekoj vrsti nasilja od muža ili partnera. Ta statistika je duboko zabrinjavajuća.

Žrtve rodno zasnovanog nasilja, nažalost, veoma često vode tihe borbe unutar svoja četiri zida, jer se vrlo mali broj odluči da prijavi nasilje nadležnim organima, što može ukazivati na neprihvatljivu marginalizaciju problema nasilja nad ženama od cijele društvene zajednice. Žrtve rodno zasnovanog nasilja se odlučuju da ne prijave nasilje zbog različitih razloga, uključujući finansijsku zavisnost ili široko rasprostranjeno nepovjerenje prema radu institucija.

Upravo ovdje, u ovom nepovjerenju u rad institucija, vjerujem, detektuje se jedan od problema sa kojim se suočavamo u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i upravo na ovom polju pravosuđe može i mora dati svoj društveni doprinos. Iako je izuzetno važno imati neophodne zakone kojima se zabranjuju svi oblici rodno zasnovanog nasilja, iznimno je važna djelotvorna primjena ovih zakona i postojanje snažnih, profesionalnih institucija posvećenih zaštiti pojedinaca od takvog nasilja.

tim u vezi, čvrsto sam uvjerena da sudije imaju obavezu da obezbijede da mentalitet, običaji, vjeroispovijest, tradicija i takozvana čast nikad ne posluže kao objašnjenje ili opravdanje za bilo koji akt rodno zasnovanog nasilja. Tako možemo da spriječimo održavanje štetnih stereotipa tokom odlučivanja o tim krivičnim djelima, te da doprinesemo jačanju javnog povjerenja u pravosudni sistem.

Pored toga, tokom suđenja za rodno zasnovano nasilje sudovi moraju prvenstveno da daju prioritet bezbjednosti i dobrobiti žrtava. Kada žrtvu stavimo u centar krivičnog postupka, i kada postupamo prema njoj sa saosjećanjem i poštovanjem, i kada joj pružamo odgovarajuću brigu, pokazujemo da razumijemo njenu ključnu ulogu u tom procesu.

To su neki razlozi zbog kojih svesrdno podržavam usvajanje Smjernica za rodno odgovoran pristup presuđivanju u predmetima rodno zasnovanog nasilja. Udruženje žena sudija Crne Gore će posvetiti sve raspoložive resurse da ostvari taj cilj budući da on predstavlja jedan od puteva za rješavanje izazova sa kojima se suočavamo u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja i ispunjavanje naših zakonskih i moralnih obaveza.

Kako možemo da unapređujemo svijest i da eliminišemo rodne stereotipe koji su u nekim slučajevima prisutni u pravosudnom sistemu?

Mirjana Popović: Hvala Vam na tom pitanju, jer se njime nadovezujemo na ono o čemu smo upravo razgovarale. Izuzetno je važno naglasiti da nasilje nad ženama utječe ne samo na pojedinačne žrtve već da ima i šire implikacije po društvo u cjelini, jer nasilje nad ženama predstavlja oblik diskriminacije. To moramo da ponavljamo kad god možemo kako bismo povećali društvenu svijest o tom pitanju.

Nasilje nad ženama predstavlja jedan od ključnih društvenih mehanizama kojim se žene prinudno stavljaju u podređen položaj u odnosu na muškarce. Dakle, država ima odgovornost da sprečava nasilje nad ženama a kad do njega dođe, država, drugim riječima njene institucije, obavezna je da štiti žrtve tako što dosljedno i transparentno provodi zakone i međunarodne standarde i goni učinioce.

Opsežna istraživanja i analize na međunarodnom nivou potvrđuju da se žene suočavaju sa raznim barijerama u pristupu pravdi, uključujući postojanje rodnih stereotipa, društveno nametnutih predrasuda i predubjeđenja sudskih aktera. Te barijere mogu dovesti do potcjenjivanja težine nasilja nad ženama, a to može dovesti do niske stope prijavljivanja nasilja.

Pravosuđe je obavezno da postupa u skladu sa odredbama Konvencije o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulske konvencije) i Opštom preporukom broj 33 Komiteta zaduženog za praćenje provođenja Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW). U njoj se državama ugovornicama preporučuje da provedu obaveznu obuku i programe podizanja svijesti ne samo sudija već svih zaposlenih u sudstvu Crne Gore i šire radi eliminisanja rodnih stereotipa i inkorporiranja rodne perspektive u sve aspekte sudskog sistema. Pored toga, pravosuđe mora da uspostavi okvir koji osigurava izricanje odgovarajućih disciplinskih mjera sudijama koje ispoljavaju takve neprihvatljive stavove.

Diskriminacija zasnovana na rodu je ugrađena u razne aspekte društva, od javnog sve do privatnog života žena. Kako možemo da osnažimo žene i marginalizovane pojedince i šta je potrebno da bi se zaista pokrenula prijeko potrebna šira društvena promjena u vezi sa ovim problemom?

Mirjana Popović: Čvrsto vjerujem da obrazovanje ima ključnu ulogu kao prvi i najvažniji korak ka ostvarenju društvene jednakosti. Neophodno je aktivno promovisati raznolikost i ravnopravnost i jačati svijest žena i opšte javnosti o osnovnim pravima žena koja proistječu iz pravnih dokumenata Ujedinjenih nacija (UN) i Evropske unije (EU). Da bismo podsticali inkluzivnije društvo, moramo da uvedemo rodnu komponentu u nastavne planove i programe osnovnih i srednjih škola. Slično tome, dosljedno poštovanje međunarodnih instrumenata kojima se štiti rodna ravnopravnost, s posebnim akcentom na zaštiti ljudskih prava žena, od najvećeg je značaja u kontekstu pravosuđa.

Pored toga, vjerujem da se javna politika može smatrati snažnom samo ako efikasno i djelotvorno rješava probleme zbog čega njen cilj mora da bude bavljenje ključnim temama, kao što su ekonomsko osnaživanje žena, sprečavanje nasilja u porodici i povećanje društvenog angažovanja žena.

Drugi pravosudni forum „Rodna ravnopravnost i Zapadni Balkan“, koji organizuje AIRE Centar uz podršku Vlade Ujedinjenog Kraljevstva, usredsrijediće se na pitanje kako pravosuđe može da se izbori sa raznim vrstama rodne nejednakosti na Zapadnom Balkanu. Na ovom skupu na visokom nivou okupiće se ključni pravosudni akteri iz regiona i šire, uključujući predstavnike i predstavnice Evropskog suda za ljudska prava, važnih regionalnih sudskih i ostalih državnih institucija, akademske zajednice i NVO.