U cijelom svijetu Međunarodni dan žena se obilježava priznavanjem društvenih, ekonomskih, kulturnih i političkih dostignuća žena, te ukazivanjem na probleme sa kojima se suočavaju žene danas. Takvih problema je mnogo: obrazovna i ekonomska nejednakost, seksizam, mizoginija, uskraćivanje jednakih prilika, rodni jaz u platama, menstrualno siromaštvo i stigmatizacija, reproduktivna prava, rodno zasnovano nasilje i zlostavljanje, diskriminacija, izolacija, nedovoljan broj žena na pozicijama moći – da navedeno samo neke od njih. Kako pravosuđe može da reaguje na ta pitanja i da obezbijedi zaštitu prava žena, te da destimuliše nove povrede tih prava? Na ovaj Međunarodni dan žena razgovarali smo sa Robertom Spanom, bivšim predsjednikom Evropskog suda za ljudska prava, i Biljanom Braithwaite, direktorkom Programa za Zapadni Balkan AIRE Centra, o značajnim pitanjima u vezi sa pravima žena, kao i o značaju osnaživanja žena, borbe protiv društvene stigmatizacije i ulozi muškaraca u pokretu za prava žena.

Koji su ključni izazovi sa kojima se suočavaju države nastojeći da se djelotvornije bore protiv rodno zasnovanog nasilja?

Spanó: To je teško pitanje, jer su izazovi višedimenzionalni. Najveći izazov se odnosi na stvaranje svijesti i mijenjanje ukorijenjenih patrijarhalnih stavova o ulozi žena u društvu. Često kažem da rodno zasnovano nasilje predstavlja najrasprostranjeniju povredu ljudskih prava na svijetu.

Braithwaite: Korijeni rodno zasnovanog nasilja, uključujući femicid, nalaze se u samom društvu i očigledni su u kulturi patrijarhalne hijerarhije u kojoj preovlađuju diskriminacija žena, neravnopravnost i nejednaka raspodjela vlasti između žena i muškaraca. O tom problemu često se govori sa jednom dozom prihvatanja, navodi se da rodno zasnovano nasilje kroz istoriju predstavlja rasprostranjeni problem na Zapadnom Balkanu, te da će biti teško izaći sa njim na kraj. Štaviše, o tom problemu često se razgovara usredsređivanjem na pojedinačne slučajeve i smatra se da je u pitanju izolovan problem pojedinaca. Bezbroj puta su mediji izvijestili o femicidu kao o „porodičnom sporu“ ili „svađi ljubavnika“, što samo učvršćuje uvjerenje da rodno zasnovano nasilje predstavlja izolovanu, porodičnu stvar, a ne problem društva u cjelini. Time samo zatvaramo oči pred većim problemom. Rodno zasnovano nasilje, koje je uslovljeno obrazovnom i ekonomskom nejednakošću, pa i nedovoljnim brojem žena na pozicijama moći, rezultat je svih problema sa kojima se suočavaju žene u svim oblastima javnog i privatnog života. Ni danas ne postoji jednostavan odgovor na problem nasilja sa kojim se kontinuirano suočavaju žene i moramo nastaviti da i ubuduće ulažemo napor da eliminišemo sve uzroke tog nasilja.

U zemljama regiona su zagovaračke grupe te koje često zahtijevaju promjene važećeg zakonodavstva, sistema sankcija i zaštitne mjere u pravosuđu. Ali, šta pokazuje praksa? Kako da ponudimo bolja rješenja za borbu protiv femicida i drugih oblika nasilja nad ženama u postojećem okviru?

Spanó: Prema mom mišljenju, usvajanje zakona radi realizacije rodne ravnopravnosti i kažnjavanja rodno zasnovanog nasilja i femicida je samo dio rješenja. Postojeći pravni okviri moraju da se kontinuirano dopunjuju kampanjama kako političkim, tako i edukativnim kako bi relevantni akteri, uključujući sudije, djelotvorno primjenjivali zakon.

Braithwaite: Slažem se, zakonodavstvo na Zapadnom Balkanu u određenoj mjeri rješava problem rodno zasnovanog nasilja. Međutim, kada je riječ o samom provođenju tih zakona, možemo da uočimo veliki broj pitanja koja i dalje ometaju sve pokušaje da se izađe na kraj sa ovim problemom. Naprimjer, dok su u većini slučajeva sudski postupci na Zapadnom Balkanu efikasni, kazne zatvora su i dalje niske i nedosljedne. Velika većina žrtava i dalje ne prijavljuje rodno zasnovano nasilje zbog društvene stigmatizacije i straha, a kad ti predmeti i stignu u sudnice, kazne koje sudovi izriču ne odražavaju dubinu patnje žrtava. Dispariteti između pristupa sudova, posebno kada se radi o zanemarivanju ključnih olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, samo produbljuju nepovjerenje u sudski sistem. Štaviše, žrtve često ne zahtijevaju obeštećenje, a kad to i učine, krivični sudovi ih upućuju na parnični postupak, što može dodatno da ih uznemiri i da dodatno optereti sudski sistem. Nepostojanje usaglašenih i jedinstvenih podataka o ovim predmetima i dalje predstavlja veliki izazov.

Zašto je važno da nosioci sudskih funkcija učestvuju u edukativnim programima o rodnoj ravnopravnosti?

Spanó: Sudije su sastavni dio uvođenja reda u društvenu stvarnost. Da bi bili kadri da uspješno plove kroz složenost života, moraju da shvataju inherentne strukture moći i obrasce ljudskog ponašanja koji pravu udahnjuju život. Stoga, kontinuirana edukacija o pitanjima poput rodne ravnopravnosti predstavlja važan dio sudske funkcije. Na kraju, rodna ravnopravnost je jedan od kamena- temeljaca svakog društva koje nastoji da bude istinski demokratsko i da se rukovodi vladavinom prava.

Braithwaite: Da bi žene u balkanskim društvima živjele ne samo život bez straha već i u potpunosti učestvovale u svim aspektima tog života, rodno zasnovano nasilje se mora sprečavati i kažnjavati, a ženama mora biti zajemčen jednak pristup uslugama i ravnopravnost u uživanju svih njihovih prava. Bez sudova koji obezbjeđuju provođenje zakona ostajemo na nivou pukih izjava. Radi usavršavanja vještina, znanja i prakse sudija u vezi sa rodnom ravnopravnošću i rodnim stereotipima, AIRE Centar je prošle godine, uz podršku Vlade UK, uspostavio Mrežu sudija i sutkinja posvećenih jačanju rodne ravnopravnosti (Mreža GCJ) u kojoj je okupio istaknute sudije i sutkinje iz Bosne i Hercegovine, Albanije, Srbije, Crne Gore, Sjeverne Makedonije i Kosova posvećene jačanju rodne ravnopravnosti u zemljama Zapadnog Balkana. To je prva mreža u kojoj su okupljeni pravosudni stručnjaci i stručnjakinje u regionu kako bi unaprijedili rodnu ravnopravnost. Najvažnija poruka koju sudski sistemi šalju formiranjem ove mreže jeste da prepoznaju značaj rodne ravnopravnosti i da su spremni da doprinose ostvarivanju ljudskih prava i sloboda u regionu. Moramo zajedno da podstičemo djelotvorno provođenje nacionalnih, evropskih i međunarodnih pravnih instrumenata o rodnoj ravnopravnosti i da omogućujemo razmjenu vještina, znanja, iskustava i ideja o rodnoj ravnopravnosti među sudijama i pravnim praktičarima širom regiona. I, konačno, Mreža GCJ će podržati unapređenje profesionalnog i ličnog razvoja sutkinja u regionu.

Sad kada ste okončali mandat predsjednika ESLJP, imate priliku da podijelite iskustvo Suda u širem zagovaranju zaštite ljudskih prava. Šta Vas je motivisalo da se pridružite Mreži GCJ kao pokrovitelj?

Spanó: Kao otac dviju kćerki, duboko vjerujem u neotuđivo pravo žena da se prema njima postupa ravnopravno i dostojanstveno. Radeći kao advokat za ljudska prava i međunarodni sudija, morao sam da se bavim brojnim slučajevima nasilja u porodici i ljudske tragedije prouzrokovanim rodno zasnovanim nasiljem. Želim da posvetim dio svog profesionalnog života i da doprinesem ostvarivanju rodne ravnopravnosti.

Zašto je od ključnog značaja da muškarci preuzimaju podjednako odgovorne uloge i proaktivni pristup na putu ka rodnoj ravnopravnosti?

Spanó: Zato što smo svi mi dio problema, kao i njegovog rješenja. Kroz istoriju muškarci drže dizgine društvene i političke moći, što često kao posljedicu ima ugnjetavanje i potčinjavanje žena u mnogim dijelovima svijeta. To stanje je jednostavno neprihvatljivo i nečovječno. To zlo neće biti iskorijenjeno ako se muškarci širom svijeta ne razvijaju proaktivno i ako ne prigrle istinu o potpunoj rodnoj ravnopravnosti u svim aspektima njihovog života.